Predizborno sučeljavanje i tema pobačaja.

Društvo, Naslovna, Ostalo

Na portalu dnevnik.hr nedavno je održano predizborno sučeljavanje kandidata za parlamentarne izbore. Sučeljavanje je vodio poznati politički novinar Mislav Bago dok su kao sudionici sučeljavanja pozvani predstavnici stranka koje bi prema predizbornim anketama trebale ući ili su blizu toga da će ući u sabor.
Tijekom cijelog sučeljavanja nije se imalo puno toga pametnog za čuti. Svi kandidati su jednostavno pribjegli metodi korištenja jeftinog populizma i demagogije, važuči svaku izgovorenu riječ i kalkulirajući kako će se njihove izjave odraziti na potencijalne birača.

Jedna od tema sučeljavanja bilo je pitanje pobačaja, odnosno treba li zadržati postojeće zakonske propise o pobačaju.
Prilikom odgovaranja na ovo pitanje svi su kandidati, manje ili više, pribjegli upotrebi jeftinog populizma.
Osim Reinera, svi ostali kandidati su se izjasnili protiv zabrane pobačaja, odnosno izjasnili su se za to da žena ima pravo na pobačaj. Ti isti kandidati, koji se protive zabrani pobačaja, također su istaknuli da se osobno protive pobačaju, te da smatraju da se gospodarskim rastom i razvojem može smanjiti stopa pobačaja.
Dakle prema njihovoj argumentaciji kada dođe do gospodarskog rasta i razvoja doći će i do smanjenja stope pobačaja. Ovime se želi aludirati na to da pobačaj zahtijevaju isključivo siromašne, mlade i neiskusne žene, koje nemaju adekvatne mogućnosti da odgoje svoju djecu.
S obzirom na to, gledatelji sučeljavanja mogli bi na temelju izlaganja kandidata steći dojam da pobačaju pribjegavaju isključivo siromašne šesnaestogodišnje cure, koje je onako neiskusne neki klipan zaveo, te im obećao vječnu ljubav, zatim su skupa završili u krevetu, pa su se tamo igrali opa – cupa i onda se stvorilo dijete za koje se sada nitko ne želi i ne može brinuti.
Neću osporiti da ima i ovakvih slučajeva pobačaja, ali oni su u praksi rijetkost. Većinu pobačaja zapravo zahtijevaju žene od 30 do 39 godina života, dakle to nisu neiskusne klinke i većinom se tu uopće ne radi o siromašnim ženama, već naprotiv često se radi o uspješnim udanim ženama koje zbog karijere ili bilo kojeg drugog razloga jednostavno ne žele dijete.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo žene mlađe od 19 godina čine samo 7,2 posto ukupno izvršenih induciranih pobačaja.
Opširnije o statistikama o pobačaju pogledajte na ovom linku.
http://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2015/10/Bilten_POBACAJI_2014.pdf
Dakle teza da pobačaj čine jadne i siromašne žene ne stoji a time i ne stoji teza da će se postotak pobačaja smanjiti ako dođe do gospodarskog rasta i razvoja.
Povezanost stope pobačaja i gospodarskog rasta nigdje još nije znanstveno dokazana.
Uz socijalni i ekonomski razvoj kandidati koji su protiv zabrane pobačaja, broj pobačaja smanjili bi obrazovanjem ( Prospero Novak ) te raznim savjetovalištima sa žene.
Ovo u teoriji lijepo zvuči, ali u praksi takva savjetovališta su gotovo u potpunosti beskorisna. Naime u doba interneta, većina žena se samostalno jako dobro informira o fizičkim i psihičkim posljedicama pobačaja, tako da ne vidim kako bi se stopa pobačaja značajnije mogla smanjiti obrazovanjem ili boljim psihološkim savjetovalištima.

HDZ-ov kandidat Reiner jedini se usprotivio pravu žene na pobačaj. Ali on je to uradio na skroz populistički način, te je na tom pitanju pokazao da je veliki kukavica i politikant.
Prilikom svog odgovora na pitanje o pobačaju Reiner, je nešto brbljao o demokršćanskim vrijednostima, pravu na život, začeću, a onda se nakon toga nije usudio Holy odgovori na jedno jako jednostavno pitanje, podržava li zakonsku zabranu pobačaja.
Reiner, da nije običan politikant, jednostavno bi odgovorio da je za zakonsku zabranu pobačaja, ( što je već neizravno i rekao ) ali on je vidljivo kalkulirao i promišljao, kako bi se takav odgovor mogao odraziti na glasanje birača odnosno u ovom slučaju biračica, tako da na kraju na pitanje nije ni odgovorio.

Ja se protivim pobačaja, uveo bi čak i zakonsku zabranu pobačaja ali jednostavno sumnjam da bi se takva zabrana mogla uspješno provesti.
Onima koji podržavaju zakonsku zabranu pobačaja, treba postaviti pitanje, dali bi zakonska zabrana pobačaj dovela do stvarnog smanjenja stope pobačaja.
Odluči li se netko uvesti zakonsku zabranu pobačaja, uz veliki otpor lijevih i liberalnih krugova, zakonska zabrana pobačaja suočila bih se odmah s dva velika praktična problema, koji se pojavljuju u svim zemljama gdje je pobačaj zakonski zabranjen a to su:

1. odlazak žena koje žele izvršiti pobačaj u zemlje gdje se to može zakonito obaviti.
2. procvat nezakonitog vršenja pobačaja.

U slučaju da zabranimo pobačaj, žene koje žele obaviti pobačaj, tada bi se mogle odučiti na to da pobačaj obave u zemljama gdje je pobačaj legalan U tom slučaju one bi pobačaj u drugim zemljama morale i platiti, što znači da bi se pobačaj na neki način pretvorio u pravo isključivo bogatijih žena, koje imaju novca da pobačaj plaćaju u stranim zemljama.
Što činiti ako se u Hrvatskoj hipotetički zakonski zabrani pobačaj, a žene počnu pobačaja obavljati u drugim zemljama, da sankcioniramo te ženo po povratku u zemlju, ili možda da izdajemo interpolove tjeralice za tim ženama??? I jedna i druga opcija su danas jako teško provedive, zapravo su ne provedive, te su za suvremeni zapadni svijet ( kojemu hoćemo pripadati ) jako radikalne.
U praksi zemlje koje su uvele zabranu pobačaja suočile su se s ovim problemom, i još uvijek nisu uspjele pronaći adekvatno rješenje. Primjerice u Poljskoj je zabranjen pobačaj, pa zbog toga veliki broj Poljakinja pobačaj obavlja u stranim zemljama.

Drugi je problem je pitanje procvata nezakonitog obavljanja pobačaja. I sada kada je u zemlji pobačaj legalan, ( do desetog tjedna trudnoće ), imamo veliki broj ilegalno obavljenih pobačaja.
Ako se pobačaj zakonski zabrani, automatizmom se može računati na povećavanje broja ilegalnih pobačaja te povećavanje broja „ doktora“ koji bi za masne novce te ilegalne pobačaje vršili.
Dakle, da bi zabrana pobačaja imala izglede ostvariti rezultate, mora se imati i izuzetno efikasan te učinkovit represivni državni aparat ( policija, inspektorat, sud, tužiteljstvo ), što kod nas nažalost nije slučaj, tako da se bojim da bi zabrana pobačaja samo dovela do prebacivanje pobačaja iz legale u ilegalu, što bi na kraju samo više ugrozilo zdravlje žena koje pobačaj vrše.
Uza ova dva gore nabrojana problema treba reći i da danas postoje pilule za pobačaj, kojima se može prekinuti trudnoća do 6 ili 7 tjedna. U slučaju zabrane pobačaja postavilo bi se i pitanje kako spriječiti nabavku ovih pilula. Zakonski bi se mogao zabraniti uvoz pilula, ali opet žene bih ih mogle nezakonito nabaviti poput droge, oružja i sličnih zabranjenih stvari, koje se opet na kraju mogu nabaviti, naravno ako se hoće.

Stoga je upitno dali bi zakonska zabrana pobačaj stvarno smanjila stopu pobačaja, ili bi samo dovela do toga da se isti broj pobačaja obavlja u ilegali ili u zemljama gdje je pobačaj legalan.
Dođe li do ovog drugog, zabrana pobačaja tada bi bila potpuno kontraproduktivna i štetna.

Kako zasada stvari, malo toga se može učiniti kako bi se smanjio broj pobačaja. Razvoj znanosti i medicine ima svoje prednosti ali i svoje nedostatke. Činjenica da je pobačaj relativno lako izvedivi, znači da će žena koja želi izvršiti pobačaj, uvijek naći određeni način kako da taj pobačaj izvede.
Moć zakona je u slučaju pobačaja jako ograničena, te zakonodavac faktički ne može provesti svoju volju, (spriječiti ženu da izvršio pobačaj) , sve da to zaista i želi.

Za kraj treba samo reći da pobačaj nije povezna s siromaštvom već sa željom za što većim ugođajem i planiranim komforom.
U današnjem svijetu nerođena djeca se javljaju kao žrtve, koje valja žrtvovati, samo kako bi se očuvao planirani komfor njihovih majki ili roditelja.
Zato ni gospodarski rast, niti mjere savjetovanja, neće drastično smanjiti broj pobačaja, to neće značajnije učiniti čak niti zakonska zabrana pobačaja, koja bi se eventualno uvela u jednoj zemlji.
Porazna je činjenica da su nerođena djeca žrtve komfora svojih majki i roditelja, još poraznija je činjenica da ih realno teško možemo zaštiti, zato trebamo biti zahvalni što smo živi i što nismo postali žrtva pobačaja, jer žrtve pobačaja nisu imale nikakve mogućnosti da se same obrane.

Comments

comments