Ne treba se bojati novih tehnologija i promjena, treba se bojati tradicionalnih vrijednosti

Globalizacija i Inovacjie

Jod od industrijske revolucije puno brže su se razvijale i napredovale zemlje koje su ulagale u razvoj novih tehnologija i koje su se novim znanjima i novim tehnologijama gledale što brže prilagoditi, ako ih već same nisu uspjele izumiti.

Za razliku od toga, u razvoju su uvijek zaostajale zemlje koje su u novim tehnologija vidjeli prijetnju, odnosno da budem precizniji zemlje čije elite i vlade su u novim tehnologijama vidjele prijetnju svojim interesima, te su shodno tome nastojale uvjeriti mase ( u većoj ili manjoj mjeri ), kako su nove tehnologije štetne i kako predstavljaju prijetnju zemlji.

Uzmimo ka primjere Tursku, Ameriku i Kinu.

Naime, u srednjem vijeku Turska je bila najjača vojna sila Europe, ( opsjedali Beč ), da bi njezina moć naglo oslabila dolaskom industrijske revolucije. Njihovi sultani i vjerski vođe su opasnost vidjeli u knjigama, tiskarskom stroju, industriji itd, te su stoga dali paliti knjige i progoniti znanstvenike. Rezultat kočenja znanosti od strane vlasti bio je brzo vidljiv. Kroz period od 100 – 200 godina Turska je od najjače sile Europe postala bolesnik na Balkanu. U prvom svjetskom ratu su bili sporedni igrači, nemoćni da na bilo koji način pariraju tadašnjim industrijskim silama Njemačkoj i Britaniji.

Amerikanci su od kolonije u 18 stoljeću, za 150 godina postali najmoćnija svjetska sila. Uspon Amerike nije slučajnost. Amerika se razvila zato što je uvijek bila orijentirana ka razvoju novih tehnologija i zato što se Amerikanci kao društvo nikad nisu bojali promjena.

Kina je još jedan pozitivan primjer. U zadnjih 30 godina zemlja se razvila do neprepoznatljivosti zahvaljujući ulaganju u znanost i nove tehnologije, ali i zahvaljujući usvajanju i kopiranju tuđeg znanja.




Ovakvih primjera kao što su Turski, Američki i Kineski ima na pretek. Nekad je novi izum bio tiskarski stroj ili parna lokomotiva, danas su to računalne aplikacije, google, facebook i sl, a sutra će možda biti umjetna inteligencija, pametni roboti, samo vozeći automobili, ili nešto treće što još nije razvijeno.

Poanta se krije u tome da se ljudi ne trebaju bojati novih tehnologija i promjena koje nove tehnologije nose sa sobom. Ono čega se treba plašiti su tradicionalne vrijednosti. Ništa nije toliko unazadilo i uništilo čitave narode i nacije, pa rekao bih i civilizacije, kao što je pozivanje na tradicionalne vrijednosti. Uvijek se iza „tradicionalnih vrijednosti“ krije loša vladavina, korupcija, kriminal i sve druge društvene devijacije.

Nije slučajnost da se na tradicionalne vrijednosti uvijek najviše pozivaju vlade u siromašnim i propalim zemljama. To pozivanje na tradiciju služi im kao odlično opravdanje katastrofalne vladavine, kao sredstvo kojim nastoje potisnuti sve druge objektivne probleme, poput nezaposlenosti, siromaštva, lošeg zdravstva i slično.

Kolumnu ćemo završiti osvrtom na naše lokalne političare. Od rata do danas naši lokalni političari uložili su milijune maraka za očuvanje „tradicionalnih vrijednosti“. Radi se o novcima uloženim u razne kudove, kulturne manifestacije, crkvu, braniteljske udruge, plaćene uhljebe i slično. Istovremeno nije uloženo ništa za digitalno opismenjavanje ljudi, a informatika još uvijek nije uvedena kao obvezni predmet u škole. Očigledno se netko boji novih znanja i vještina, te želi vladati pozivajući se na tradicionalne vrijednosti.

Da zaključim, ljudi ne plašite se novih znanja promjena i moderne tehnologije, uvije se plašite tradicije i onih koji se stalno pozivaju na „tradicionalne vrijednosti“

Autor: Mario Pejić

Comments

comments

Odgovori