Josip Šimić: Uradite nešto pozitivno sa svojim životom

Društvo, Ekonomija, Teme

Josip Šimić mladić iz Kreševa privukao je veliku pažnju javnosti beskompromisnim razotkrivanjem korupcije i kriminala najviših dužnosnika BIH političke scene. Za naš portal Josip će nam reći nešto o sebi, o razlozima zašto se odlučio javno istupati protivi korupcije, plaši li se prijetnji te planira li i dalje razotkrivati i javno govoriti o korupciji najviših državnih dužnosnika.

 

Josipe za početak nam se predstavite i reci nam nešto o sebi?

ŠIMIĆ: Dolazim iz Kreševa, trenutno sam na studijama u Sarajevu, gdje sam uspješno priveo kraju svoj petogodišnji filozofsko-teološki studij, a studiram također i Političke nauke u Sarajevu, gdje sam druga godina studija. Odličan sam student! Najviše volim čitati knjige pape Franje i sretan sam čovjek!

 

U javnosti ste postali poznati nakon što ste napisali nekoliko otvorenih pisama hrvatskom članu predsjedništva BiH Draganu Čoviću, gdje dotičnog optužujete za korupciju. Što vas je potaknulo na pisanje tih pisama, zašto ste ih napisali i što vas je općenito potaknulo da javno istupate i pišete protiv korupcije i kriminala?

ŠIMIĆ: Svoje prvo otvoreno pismo uputio sam u studenom 2015. godine najprije Draganu Čoviću, optužujući ga za brojne “unosne” afere na bh. političkoj sceni, ali ne samo Čovića nego i druge političare poput Fahrudina Radončića, Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika, potom su mi na “tapet” došli ljudi iz pravosudnih institucija… Od studenog 2015. godine pa sve do danas nisam prestao objelodanjivati istinu u otvorenim pismima putem brojnih portala, kako o Draganu Čoviću, pa tako i drugim političarima. Zacijelo se ovdje može kazati da je mito i korupcija drugo ime i prezime za Dragana Čovića. Čović se dobro snalazi u svakom sistemu, ali mu je u srcu oduvijek ostao onaj “beogradski”, kontraobavještajni komunistički sistem. Tokom posljednjih 10 godina protiv Čovića su podignute 3 optužnice, te dvostruko više krivičnih prijava. Sva suđenja su okončana oslobađajućim presudama, a istrage u drugim predmetima završavale su u tužilačkim i policijskim ladicama. Za isto vrijeme, imovina Dragana Čovića je vidno rasla: velelepno imanje u Mostaru i kuća na Jadranu posebno su uočljivi. Na pitanje o porijeklu imovine koju posjeduje on i njegova porodica, Čović konkretnog odgovora nema! Dragan Čović 1994. godine postaje član HDZ-a BiH, a prethodno se izjašnjavao Jugoslavenom i potpisivao ćirilicom. Svi su mislili da je Čovićem lako manipulirati. No međutim, pokazat će se uskoro da Čovićem nije lako manipulirati, 1998. godine izabran je za dopredsjednika HDZ-a BiH, te imenovan za federalnog ministra financija. Bio je to period početka privatizacije u Federaciji u kojem su Čović i njegova ekipa financijski stasavali! Pa sjetite se samo brojnih “branitelja” hrvatstva u BiH, koji su sa milijunima opljačkanih eura pobjegli u susjednu Republiku Hrvatsku, gdje sa sigurne “zagrebačke” udaljenosti brane interese Hrvata u BiH, poput Ante Jelavića. Ono što tada, a možda ni sada ne znaju oni koji su klicali Jelaviću, jeste to da je od 647 milijuna maraka koliko je od 1997. – 1999. godine dobiveno i RH, najmanje 216 milijuna preusmjereno je za druge svrhe, a ne za plaće hrvatske komponente oružanih snaga, mirovine…, za što je Hrvatska uplaćivala novac. Sve se ovo odvijalo pod kontrolom HDZ-a BiH. Najveća ikad osmišljenja pljačka nad hrvatskim narodom u BiH koju je izveo HDZBiH jest projekat “Hercegovačke” banke! Kako bi presjekao sve nelegalne financijske tokove, Visoki predstavnik u BiH tada Wolfgang Petritsch odlučio je zaustaviti rad “Hercegovačke” banke 6. 4. 2001. godine, a izvještaj Privremene prinudne uprave, koju je vodila Toby Robinson u “HB”, koju je postavio Visoki predstavnik, bio je katastrofalan. Pokazalo se iz izvještaja, da se u “Hercegovačkoj” banci dogodila višemilijunska pljačka, a 2004. godine podignuta je optužnica protiv Jelavića, fra Ivana Ševe, Rupčića i dr., zbog privrednog kriminala počinjenog u “Hercegovačkoj” banci. Osobito je zanimljiva afera “Prelevmani”, kada je međunarodni tužilac Tužilaštva BiH 10. 3. 2005. godine podigao optužnicu protiv Dragana Čovića, zatim Zdravka Lučića, braće Ivanković-Lijanović. Optužnica je podignuta zbog osonovane sumnje da su gore navedeni oštetili budžet za više od 38 milijuna maraka. Taj sudski proces karakterizirat će problemi sa ključnim svjedocima. Zaštićeni svjedok S-1, odnosno Zoran Nikolić je pobjegao iz BiH. Svjedok Gojko Mandić, bivši šef Carinarnice Mostar izvršava samoubistvo vatrenim oružjem. Članovi porodice su potvrdili da je bio izložen pritiscima i prijetnjama. Prijetnjama i pristiscima je bio izložen jedan od najvažnijih svjedoka, bivši šef Carinske uprave F BiH Želimir Rebac. Tri mjeseca prije okončanja prvostepenog postupka, Rebac je izvršio samoubistvo skokom s Lučkog mosta u Neretvu. Čovićeva “borba” za hrvatski narod u BiH je redoviti put za pljačkanje tog istog naroda. Naime, za otvorena pisma potaknula me knjiga pape Franje “Korupcija-Zlo našega vremena”, a pisma sam napisao isključivo da razbudim ovaj uspavani narod u BiH, kojeg političari, odnosno tri nacionalističke stranke u BiH anesteziraju već 20 godina. Dužnost svakoga od nas jeste ukazivati na zlo u ovome svijetu. Najgori su ljudi pesimisti, koji samo gledaju na sebe. I ovim putem moram kazati, da sam 2. 1. 2017. godine podnio Podnesak Glavnoj tužiteljici Tužilaštva BiH Gordani Tadić, u kojem sam sažeo sav kriminal Dragana Čovića i njegove ekipe, kao i zahtjev za pokretanje krivičnog procesa i čekam odgovor još uvijek. To sam uradio isto i za Radončića, Dodika…, a sve informacije do kojih dolazim temelje se na izvještajima SIPA-e, OSA-e i drugih sigurnosnih agencija.

 

Na svom Facebook profilu ste pisali kako ste dobili brojne prijetnje zbog svog javnog istupanja i upozoravanja na korupciju. Smatrate li te prijetnje ozbiljnim, jeli Vas strah i jeste li prijetnje prijavili nadležnim institucijama, policiji i tužiteljstvu?

ŠIMIĆ: Otkako sam počeo od 2015. godine pa sve do danas ukazivati na organizovani kriminal i korupciju u svim strukturama Bosne i Hercegovine, prijetnje su svakodnevne stizale na “moju adresu”, bilo na osobni moj broj ili putem Facebook-a. Bilo je tu prijetnji i smrću. Sve prijetnje sam uredno prijavio nadležnom tužilaštvu, a 6. 1. 2017. godine sam izvjestio Kantonalno tužilaštvo Sarajevo o novim prijetnjama koje su mi upućene. Naravno sad da tu postoji određena doza straha, jer nitko nije imun na prijetnje, pogotovo kad znate, da imate posla sa budalama i ubojicama kojima “cilj opravdava sredstvo”!

 

Korupcija se uvukla u sve pore društva u BiH, od lokalnog policajca na ulici, pa do najviših razina vlasti. Koje je Vaše mišljenje? Što nas je dovelo do takvog stanja i zašto građani pasivno trpe korupciju, iako svi znaju koliko je korupcija štetna?

ŠIMIĆ: Ponajprije, sistemski problem u BiH jest nesumnjivo korupcija i nepotizam. Naime, teoretičar George Orwell je kazao: “Narod koji izabire korumpirane političare, prevarante, lopove i izdajnike, nije žrtva već saučesnik”! Ovdje velika krivica zbog ovakvog stanja u državi leži i na građanima BiH, točnije biračima, jer uvijek iznova biraju one, koji ga svake četiri godine potkradaju i varaju. Pa vi vidite, da cijeli mandat aktuelnih članova Predsjedništva BiH prođe u međusobnom prepucavanju, dok za isto vrijeme kriminal i nepotizam u institucijama BiH vidno raste! Kad nemate novaca, kad se sistem raspada, tada se pojave mnogi aveti iz prošlosti, a u našoj zemlji im ih napretek! Sve što ovdje mogu kazati i poručiti narodu, jest to, da “dok je ovaca bit će i vune” ili kako je to bolje Dragan Čović kazao: “Narod je poput ovaca, zašto ih ne bi šišali svake godine”! Sve dok su budemo bavili posljedicama, a ne uzrocima nikada nećemo riješiti naš problem. Uzrok našeg problema jest korupcija, a iz toga problema proizlazi siromaštvo, nezaposlenost, nepotizam… Ovoliku korupciju su proizvele tri vladajuće garniture u BiH: HDZBiH, SNSD i SDA. Potrebno je izvršiti reformu pravosuđa, a da bi se dogodila reforma pravosuđa, mora se najprije dogoditi reforma vlasti, odnosno promjena vlasti. Građani su izgubili, van svake razumne sumnje, povjerenje u pravosuđe. Jer sprovođenje pravde i zakona je svijest da će krivci biti identifikovani i kažnjeni. Bez pravde nema budućnosti! Zločinačke organizacije okupljene oko Dragana Čovića, Milorada Dodika, Fahrudina Radončića i Bakira Izetbegovića uvidjela je, da je vrijeme da odgovaraju za svoj kriminal i korupciju, i šta imate na sceni?! Svi su se dali u rušenje ustavne djelatnosti, kako ne bi odgovarali za svoj kriminal. Dodik koji toliko “voli” RS, oni koji ne znaju, taj je entitet od vladajućeg SNSD-a opljačkan za 2 milijarde maraka.

 

Budući da ste završili teološke nauke, idućih nekoliko pitanja ide vezanu uz Crkvu i vjerske institucije. Generalno kako biste ocijenili djelovanje Katoličke Crkve kod Hrvata u BiH? Smatrate li djelovanje Crkve pozitivnim ili negativnim?

ŠIMIĆ: Govoreći o djelovanju Katoličke Crkve kod Hrvata u BiH, njeno djelovanje je veoma je jedva primjetljivo. Prije svega, ovdje mislim i želim istaknuti, da biskupi i kardinali više podignu glas protiv pljačkanja naroda u BiH. Kada ste mogli čuti, da je kardinal Puljić kritikovao Čovića zbog loše politike prema hrvatskom narodu u BiH?! Nikada! I budite uvjereni da to neće biti doskora. Razlog pasivnog djelovanja Crkve na lopovluk u ovoj zemlji, jest što su se svi vjerski velikodostojnici za male pare prodali. Uzmite za primjer samo ovo: kardinal Puljić tokom 2013. godine prima automobil od Stanića u vrijednosti od oko 70 tisuća maraka, a zauzvrat kardinal njima blagoslivlja 50 godina braka, a Kardinal zna da Stanić godinama svojim radnicima ne izdaje uredno plaće, doprinos za mirovinsko osiguranje… Zar nije bilo moralnije, da netko ko sebe predstavlja kao “Uzoriti” odbije takav poklon znajući da su mu radnici gladni i da nemaju šta jesti?! Nadalje, prije nekoliko godina, kardinal Puljić preko tada predsjdnika Vlade RH Ive Sanadera “čupa” iz splitskog zatvora sina od Ante Stanića zbog organizovanog kriminala…! Papa Franjo je jasno rekao: “Crkvi ne treba novac koji je izrabljen od slabo i nepravedno plaćenih radnika, nosite tu đavolju balegu i spalite je”! Ponajprije, stalni moj izvor iz Vrhbosanskog ordinarijata tvrdi da je “Čović kardinala Puljića uzeo pod svoje i drži ga u šaci”! Najvažniji razlog zašto Čović i njegova ekipa drže kardinala Puljića u “šaci” jest to, da postoji zvanična dokumentacija da je Kardinalova najbliža obitelj surađivala sa Srbima i borila se na srpskoj strani u domovinskom ratu – ovo vam je točna i provjerena informacija i s tom ću informacijom uskoro u javnost! Prema tome, mišljenja sam da su vjerske institucije indiferentne na lopovluk u BiH.

 

Materijalizam se uvukao u sve pore društva, uključujući i vjerske zajednice. Prema važećim Zakonima u BiH vjerske institucije ne plaćaju poreze i nisu dužne objavljivati podatke o svojim financijama. Smatrate li, da te propise treba mijenjati na način da se vjerskim institucijama nametne obveza plaćanje poreza i obveza objavljivanja financijskih podataka?

ŠIMIĆ: Uvijek sam se zalagao za sekularnu državu, odnosno da Crkva i država djeluju neovisno i autonomno svaka na svome području. Jedan također od ključnih problema za ovakvo danas stanje u državi, jest što vjerski velikodostojnici “petljaju” u državne poslove, žele biti odlučujući faktor na političkoj sceni. Kao da je opet na pomolu Stadlerov politički klerikalizam, u kojem se teži da sva politička vlast bude koncentrirana i kreirana u crkvenim krugovima. To nije dobro. Pogledajte samo Republiku Srpsku, gdje patrijarh Irenej svjesno svojim stavovima doprinosi raspirivanju mržnje i netrpeljivosti u BiH. U konkretnom slučaju ovdje mislim, kada je prošle godine 9. januara 2016. godine izjavio, kako je “RS pravedna Božja tvorevina”, iako je znao da je zbog genocidne tkz. Republike Srpske stradalo stotine tisuća Hrvata i Bošnjaka i to je notorna činjenica! Ta njegova izjava izazvala je burne reakcije, pogotovu kada je utvrđeno da se u Srebrenici, koja se nalazi na teritoriji RS-a, dogodio najveći genocid nakon II. svjetskog rata.

 

Tvoj stav o ateizmu?

ŠIMIĆ: Ateizam je grijeh! Točnije, Katekizam Katoličke crkve uči da je ateizam “time što odbacuje ili niječe Božje postojanje” grijeh protiv kreposti bogoštovlja. Naime, nakane i okolnosti mogu uračunljivost glede te krivnje mnogo umanjiti. Nastanku i širenju ateizma mogu nemalo pridonijeti i sami vjernici, ako zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netočnim i pogrešnim izlaganjem nauka ili također nedostacima svoga vjerskog odgoja, moralnog ili društvenog života, pravo lice Boga i religije prije skrivaju nego otkrivaju! Ateizam – koji “valja ubrojiti među najozbiljnije činjenice ovoga vremena” – rađa se, ili stoga što neki ne uspijevaju zamijetiti Božju prisutnost ili zato što Boga odbacuju slobodnim činom. Znači, ateisti ili Boga “ne spoznaju” ili Boga “ne priznaju”, a njihov se stav očituje u različitim oblicima, od izričitog nijekanja Boga preko agnosticizma, relativizma pa do nihilizma i idolopoklonstva. Među uzrocima ateizma dokument II. vatikanskog sabora “Gaudium et spes” nabraja tri temeljna uzroka: moralni uzrok, kritičku reakciju protiv religija kao i moderni društveno-kulturni kontekst koji svakako ne pogoduje već zakriva spoznaju Božjega otajstva. U korijenu moralnoga ateizma je jedna varijanta osnovnoga čovjekova problema. Čovjek je trajno u napasti da svoj odnos s Bogom tumači prema logici sukoba “ili – ili”: ili Bog ili čovjek, ili ja ili drugi. Samo Bog može preokrenuti tu logiku sukoba, ali čovjek je taj koji mu mora odgovoriti, pri čemu Crkva ističe da se Bog ne protivi dostojanstvu i slobodi čovjeka. Odgovor na moderni ateizam, i za vjernike i za nevjernike, izvire iz pristupa bez primisli osobi i poruci Isusa Krista, uči Crkva: “Krist, novi Adam, u samoj objavi Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva čovjeka njemu samom i objavljuje mu njegov uzvišeni poziv” (GS, 22). “Gaudium et spes” (br. 19) podsjeća da “mnogi naši suvremenici uopće ne uviđaju intimnu i živu povezanost s Bogom ili je izričito zabacuju, tako da ateizam treba ubrojiti među najteže pojave našega vremena”, dok Katekizam Katoličke Crkve (br. 2123 i sljedeći) isprva podučava da “bezboštvo” ili “ateizam” označuje vrlo različite pojave: “Jedan mu je čest oblik praktični materijalizam, koji svoje potrebe i težnje omeđuje unutar granica prostora i vremena. Ateistički humanizam krivo misli da je čovjek “sam sebi svrha, jedini graditelj i demijurg svoje vlastite povijesti”. Jedan drugi oblik suvremenog ateizma čovjekovo oslobođenje očekuje od njegova ekonomskog i socijalnog oslobađanja, kojemu bi navodno “religija po svojoj naravi bila zaprekom, ukoliko čovjekovu nadu usmjeruje prema budućem životu, čime ga odvraća od izgradnje zemaljskog grada”. Kako god, i “ateisti se mogu spasiti ako pravedno čine i ispravno-moralno postupaju” – kaže papa Franjo! “Možete svakim danom ići u Crkvu, svakim danom postiti, ali ako ne postupate pravedno niste katolik nego licemjer” . ističe papa Franjo.

 

Planiraš li i dalje javno pisati i upozoravati na korupciju i druge anomalije u društvu?

ŠIMIĆ: Da naravno! I ne planiram odustati unatoč prijetnjama. Pa vi vidite da marširam kroz institucije, razvaljujem strukture raskrinkavajući korupciju u tom strukturama, s tim da mi se u zadnje vrijeme Fahrudin Radončić “naštimao” sa svojim aferama, gdje sam njega na poseban način medijski putem portala istinom izšikanirao! Uglavnom, sva moja pisma mogu se redovito pratiti na Dnevno.ba i ostalim portalima, pa i na mome ličnom facebook profilu!

 

Za kraj, imali nešto što želiš reći a da te nismo pitali. Neka poruka našim čitateljima, mladima i slično.

ŠIMIĆ: Gledajte u budućnost, a ne u prošlost, jer tamo ste već bili. Živi ste se i zdravi rodili i uradite nešto pozitivno sa svojim životom! Ono što mene pomalo pogađa i boli je to, što ne osjećam svijest u našem društvu, svijest o hitnosti situacije – svijest za promjene, što ne osjećam jedan pozitivan naboj, da ljudi kažu: “Historijska je šansa svakim danom pred nama i možemo da uspijemo”! Imamo šansu da izađemo iz siromaštva i bijede i konačno povratimo svoja prava, dostojna svakoga čovjeka. Ako želimo postići veliki cilj, nema subota, nedjelja, praznici, nema slavlja. Mi ćemo slaviti kada pobijedimo! Mi narode slavimo, a gubimo. Gubimo mlade u BiH. Kakav smo mi to narod?! Morate da motivišete sebe, da se umijete hladnom vodom, zavrnete rukave i uradite nešto pozitivno sa svojim životom. Nema ništa od toga, ako kažemo: “Ma sutra ću, ma lako je to, ima vremena…”! Što?! Čekate princa na bijelom konju, koji će vas poljubiti, i vi se poput Trnoružice probuditi nakon 100 godina sna?! To je bajka! Onda ćete spavati još 100 godina. Ja shvaćam, da su vam ove tri nacionalističke stranke svojim lažnim obećanjima ubile volju za životom i promjenama, ali moramo da se odupremo i borimo! Ne možemo znati je li dobar ulov, ako ne bacimo mreže u more. Bacimo mreže, otisnimo se u dubine mora i ne bojmo se promjena. Promjene su za vas i bolju budućnost vaše djece!

Autor: Mario Pejić, Josip Šimić

Comments

comments