Imamo radikale na vlasti i tko zna kakvu oporbu

Društvo, Ekonomija, Politika

Predsjednik Europske komisije Jean Calude – Junker, Njemačka kancelarka Merkel, Francuski predsjednik Hollande, samo su neki od predstavnika elitističke političke garde, koji neprestano upozoravaju na opasnost od rasta populizma i radikalizma u Europi. Stvari idu toliko daleko, da političke elite u Europi u suradnji s velikim tehnološkim IT divovima poput Googla i Facebooka najavljuju svojevrsnu cenzuru, odnosno borbu protiv lažnih vijesti, smatrajući valjda su lažne vijesti plasirane preko društvenih mreže krive za rast popularnosti raznih alternativnih, za njih radikalnih i populistički stranaka.

No iako nas Merkelica i ekipa upozoravaju na opasnost od rasta populizma i radikalizma u Europi, mi se moramo ozbiljno zapitati, tko su pravi radikali i populisti u Europi? Moramo se zapitati jesu li radikali i populisti pripadnici pokreta pet zvjezdica u Italiji, pripadnici Podemosa u Španjolskoj, pripadnici Nacionalne Fronte u Francuskoj, ili su pak pripadnici radikalizma i populizma upravo Merkelica , Junker i ekipa koja na radikalizam i populizam upozorava.

Da bi odgovorili na pitanje tko su radikali i populisti, analizirati ćemo ukratko trenutačno stanje u Europi i svijetu, kojega su bez sumnje proizvele postojeće političke elite.

Na žalost većine nas stanje nije nimalo dobro. Ekonomske nejednakosti u Europi i svijetu sve su veće i veće, pod pritiskom banaka radi otplate javnog duga srozava se kvaliteta javnih usluga, stopa nezaposlenosti mladih je sve veća i veća. Nezaposlenost mladih je toliki problem da već sada možemo govoriti o jednoj izgubljenoj generaciji. Generalno srednja klasa izumire, a običnom čovjeku sve je teže i teže doći do pristojnog, sigurnog i dobro plaćenog zaposlenja.

Uz ekonomske probleme ni stanje sigurnosti nije dobro. Europske zemlje uvele su sankcije Rusiji, a sve kako bi obranile izvedeni državni udar u Ukrajini kojim su na vlast u Ukrajini dovedene pro zapadne snage. Zajedno s Amerikom Europske zemlje su pokrenule i sudjelovale u nekoliko ratova., što je sve rezultiralo bujanjem terorizma te velikom imigrantskom krizom.

Kao primjer uzeti ćemo Libiju. Francuske i Britanske elite u suradnji s Amerikom razorile su i do temelja uništile ovu nekada bogatu i za Afričke standarde iznimno perspektivnu zemlju. Od bogate i stabilne zemlje, napravili su kaos od kojeg se Libijski narod neće oporaviti desetljećima. Kaos u Libiji dovodi do masovnih imigracija Libijaca u Europu, što opet narušava sigurnost samih Europskih građana.

Svi ti ratovi, sankcije, imigracije i terorizam, sve je to učinjeno s ciljem da se poveća dobiti zapadnih korporacija, to jest onih 1% na vrhu.

Dakle da remiziramo, postojeće „umjerene“ političke elite bile su spremne oduzeti na stotine tisuća nevinih života te raseliti milijune kako bi povećali profite ionako super bogatih korporacija. Na kraju, na unutrašnjem planu te iste elite su spremne umanjivati radna i socijalna prava vlastitih građana, te ugrožavati njihovu sigurnost, a sve opet s ciljem da povećaju dobit korporacija.

Sad se zapitajte, ima li većeg cinizma i idiotizma od toga, što postojeće političke elite zarad profita razaraju čitave nacije i uništavaju čitave generacije, a optužuju nekoga drugog, tko ih proziva radi toga, za radikalizam i populizam.

Po svim kriterijima koje možemo uzeti u obzir, lako je zaključiti da Europu, ( a donedavno dok je Obama bio predsjednik i Ameriku ), vode teški radikali poput predsjednika Europske komisije Junkera, Francuskog predsjednika Hollanda, Njemačke kancelarke Merkel.

Razlog zašto njih ne percipiramo kao radikale krije se u moćnoj marketinško – medijskoj mašineriji. Naime, ti političari se uvijek javnosti obraćaju strogo biranim riječima, njihove govore pišu marketinški moguli, a sve s ciljem kako bi se u javnosti stvorio imidž da se radi o razumnim i umjerenim ljudima, koji se trude da nam bude bolje, samo eto, zbog viših sila njihov trud ne dovodi do konkretnih rezultata.

Kada odbacimo marketing i medije, lijepo sročene izjave te se fokusiramo na ono što rade, vidimo da se radi o teškim radikalima, koji ne prežu ni od čega, pa ni od uništenja nacija kako bi ostvarili svoje interese.

Narodi Europe se nemaju što bojati populizma i radikalizma. Stanje u Europi je takvo da mi već imamo populiste i radikale na vlasti. A što se tiče oporbe i raznih novonastalih političkih pokreta, (Podemos, Nacionalna Frnota, Živi Zid, Pokret pet zvijezdica itd, ) važno je da ih konačno imamo, da su tu i da vrše pritisak na staru elitističku gardu.

Imamo radikale ne vlasti i tko zna kakvu oporbu, to bio kratak presjek trenutačnog političkog stanja u Europi.

Autor: Mario Pejić

Comments

comments